Jednom riječju, naš ego je naše neznanje, odnosno neiskustvo!

Što smo neiskusniji, to imamo više svjesnih i nesvjesnih strahova. Logično je, sve što nam je nepoznato i ono što nismo iskusili, toga se bojimo. Što imamo više strahova, to imamo jači duboki nesvjesni osjećaj manje vrijednosti, odnosno nevažnosti. A što je taj osjećaj snažniji, po načelu paradoksalnosti kruga, to više nesvjesno kompenziramo kreirajući identitet koji nam pruža osjećaj važnosti, a koji prihvaćamo kao svoju osobnost s kojom se vremenom i navikom saživimo.

Npr. nemamo iskustvo samoće i zbog tog neiskustva kreira nam se strah od samoće i time potreba da nikada nismo sami. Zato se jako volimo družiti, izlaziti i tražiti partnere. To nam daje osjećaj važnosti i to proglašavamo svojim identitetom, odnosno osobnošću. Kada se izložimo samoći i upoznamo ju, ona nam postaje nevažna, odnosno iskustvo. Tada možemo biti i sami i u društvu, no s obzirom na to da možemo raditi oboje, onda ćemo uvijek slijediti istinu, odnosno raditi ono što je ispravno i za nas i za druge.

Onda imamo mogućnost izbora kojeg prije nismo imali zbog straha.